Sveta Petka
Petkana, Petka, Paraskeva Sveta Petka, Paraskeva rodila se u selu Etivatu na obali Mramornog mora, kao drugo dete svojih roditelja! Njeni roditelji su živeli u braku 25 godina i nisu imali decu, bili su pobožni i Bog, im ispunio želju u poznim godinama, majka je imala 55, a otac 59 godina. Majka je u snu videla Bogorodicu da joj je donela muško dete i dala joj u ruke. Posle je zatrudnela i rodio se sin Jeftimije 934. godine. Sveta Petka Paraskeva se rodila 944. godine na isti naÄin kao i brat kao dar od Boga i Bogomajke. Ime je dobila Petka zato što se rodila u petak, a Paraskeva zato što se tako kaže na grÄkom jeziku. Kao dete volela je priÄe što joj je otac priÄao iz Biblije i puno se interesovala o pravoslavnoj veri. U mladim godinama se razbolela i izgubila vid i bila je nekoliko godina u mraku, i pošto se bila dugo molila vid joj se povratio. Kada je imala 13 godina otišla je od roditelja u Carigrad, živela je skromno meÄ‘u sirotinjom i po manastirima. Bila je vrlo lepa i birana je za vasilicu (više lepih devojaka od kojih se jedna izabere za caricu); osim toga princ se bio vrlo zaljubio u nju i dve godine je pokušavao da je pridobije ali bezuspešno. Petkana se opredelila, da svoj život posveti Carstvu Nebeskom i jednorodnom živome Bogu, i Ävrsto verovala da će joj On pokazati pravi put kako se tamo stiže. Sv. Petka Paraskeva nije se u tome prevarila, i Bog joj preko svojih AnÄ‘ela pokaza put u pustinju, u kojoj provede sama u molitvi i raznim iskušenjima i demonskim kušanjima 40 godina. Kada se našla u pustinji išla je ni sama nije znala kuda, pa se molila Gospodu da joj pokaže put, Bog joj posla malu sovu koja je išla ispred nje i tako su došli u malu pećinu. Ispred pećine su bila tri stabla drveta, a malo dalje mali izvor sa koga je uzimala vodu za piće. Mala sova je otišla, a došla je jedna devojÄica po imenu Zejneba islamske vere koja je pomagala Petkani i znala njen jezik. Zejneba je bila iz obližnjeg sela (oaze) gde je bio veliki izvor pitke vode. Zejneba je šila haljine za Petkanu i davala joj i nešto hrane i to vrlo retko - 4 puta za godinu dana. Sveta Petka se najviše molila i vrlo malo jela uglavnom lišÄ‡e od neke trave od kojih je pravila asure i davala ih Zejnebi. Život u pustinji je bio težak, dani su bili vrući a noći hladne, vetrovi su stalno duvali i nosili pesak praveći uzvišenja – dine i tako menjali izgled – reljef pustinje. Pošto dugo nije padala kiša njen mali izvor je presušio i kada više nije mogla bez vode molila je Svetog Iliju „Presveti oÄe Ilija jednom si zavezao nebo nad Izrailjom i tri godine i šest meseci nije padala kiša, jer ljudi behu zaboravili Boga jednorodnog. Molim Te sada razveži nebo nad ovom pustinjom da živi“. Zejneba je neprimećeno došla u pećinu i Äula Petkaninu molitvu, pa se brzo vratila u selo Oazu i kazala da će pasti kiša, da je Äula od Petkane, i da ne treba da se sele već da saÄekaju kišu. Tu noć pala je jaka kiša ali kratko, dovoljna da povrati život u pustinji. Petkanu je Bog obdario mnogim moćima: umela je da predvÄ‘a, da Äita tuÄ‘e misli, da razume šta razgovaraju životinje, bube i ptice. Kada je Äula anÄ‘ela Gospodnjeg da treba da napusti pustinju odmah se spremila na put. Pratili su je sinovi i unuci Zejnebini do svete reke Jordana; onda je rekla „dalje ću sama“ videli su je kako reku beleži znakom krsta i prelazi površinu vode mirnim korakom. Put je vodio u Jerusalim; htela je da poseti neke crkve, ali one su bile porušene. Ona je klekla na tim mestima i predano se molila. Dalje je put vodio tj. vratila se u svoj grad Carigrad, gde je našla svog brata Jeftimija koji je bio velikodostojnik episkop. Kada je nastupio Äas rastanka sa ovim svetom bi pokopana u svom rodnom mestu Epivatu. Jedan kaluÄ‘er u Carigradu bio je Stolpnik (što znaÄi boravio i molio se na drvetu) po ugledu na Sv. Simeona Stolnika koji je proveo 30 godina i Svetog Alimpija kooji je proveo 60 godina na drvetu. Taj dotiÄni kaluÄ‘er je sišao sa svoga stolpa (drveta) i u crkvi tražio pomoć da se sahrani jedan utopljenik koga je more izbacilo blizu njegovog drveta, a i da se opoja, da mu duša ne truli. Prilikom kopanja rake naišli su na telo potpuno celo koje nije truležno i koje miriše na bosiljak. Tom prilikom je ustanovljeno da je to Sveta Petka Paraskeva pa su je ekumirali i sahranili u Carigradu. Kasnije zbog ratova njeno telo su preneli u Bugarsku u grad Trnavu. Bugarski patrijarh se 18 godina stalno svako veÄe molio pored ćivota za spas svoga od najezde Turaka. Ona mu se javila na dan pogibije Srba na Kosovu 1389. godine pokazujući list hartije na kome je pisalo njeno ime. Mošti Sv. Petke u Srbiju u Kruševac prenela je knjeginja Milica iz Vidina za spas srpskog naroda izmolivši svoga zeta i krvnika Bajazita. Posle knjeginjine smrti telo Sv. Petke preneto je iz Kruševca u Beograd, a Turci su 1521. godine ga odneli u Istanbul - nekadašnji Carigrad. Sveta Petka Paraskeva je srpskog porekla i njene svete mošti se nalaze u Rumunskom gradu Jašiju na rumunsko-ruskoj granici 1000 km od Srbije. U našoj zemlji u manastiru posvećen Svetoj Petki u mestu Stublu kod Kraljeva nalazi se pokrov i jastuÄnica ove svetiteljke.
|
Just what I was looking for.
Sve lepo usminkano, a deca gladna. Ag...
8...
meni treba notni zapis ove pjesme &n...
ok je jos viceva treba