Merso u romanu 'Stranac' lik Mersoa iz romana Stranac Albera Kamija
U romanu 'Stranac' Äitalac uoÄava svu tragiÄnost današnjeg društva i apsurda koji se u njemu pojavljuju. Najveći tragiÄar je glavni junak, Merso, koji je izvan društva, zbog svog karaktera, iskrenosti pre svega. Da bi se uspostavio skladan odnos s društvom moraju da se prave kompromisi, što donekle podrazumeva da se ljudi odriÄu svojih naÄela i potiskuju sopstvenu liÄnost. Merso nije bio takav. Nije predstavljao sebe onakvim kakav nije, da bi se uklopio u okolinu. On je dosledan svom karakteru i svojim principima, bez obzira kako će to da deluje na ljude oko njega. Uvek će se prirodno ponašati, tj. onako kako oseća. Merso je iskren, pošten, i zbog toga ga ljudi cene, ali zbog nedostatka emocija, svoje povuÄenosti i pasivnosti koju nije skrivao, on je pomalo Äudan. Njegov život je miran i jednostavan, svaki dan mu je isti, ne teži niÄemu i nema ambicija. Prihvata sve onako kako jeste, svejedno mu je šta će se desiti. Njegov život tako teÄe uhodano, bez potresa i preokreta. Kasnije, u drugom delu romana, dolazi do promena. Merso postaje otvoreniji, u pojedinim trenucima oseća se zadovoljno, društvo mu prija, kao da mu život kreće napred. Ali sve to kratko traje. U jednom trenutku dolazi do drugog obrta - Merso je poÄinio neshvatljiv zloÄin koji ga odvodi u zatvor, a kasnije i na sud. Tada nastaju pravi trenuci apsurda u koje ljudi upadaju. Društvo je surovo, ljudi su puni predrasuda, ne dozvoljavaju da neko bude drugaÄiji, a kada se neko takav pojavi - ne nalazi razumevanja u društvu. Iskrenost se pretvara u silu nasuprot njega. Merso se našao u takvoj situaciji i u skladu sa svojom liÄnošÄ‡u, sve mu opet postaje svejedno. Sude mu, a oseća kao da sve teÄe pored njega. Ništa se ne pita, advokat mu kaže da je bolje da ćuti, svedoÄenja njegovih prijatelja se izvrću, prekopava se po njegovom ranijem životu. Mersoov naÄin življenja se osuÄ‘uje, prikazuju ga bezosećajnim, ravnodušnim, surovim, opakim, Äak i inteligentnim, kao da sve što on radi - radi smišljeno. OsuÄ‘uju ga da je zapostavio svoju majku, da nije hteo da pomogne devojci njegovog poznanika koji ju je tukao... a njegov zloÄin pada u drugi plan. Sve ide na to da mu nema spasa. OsuÄ‘en je na propast, smrtnu kaznu. U zatvorskim danima dolazi do promene. Merso spoznaje vrednost uspomena koje mu ispunjavaju prazan zatvorski život, u uspomenama nalazi spas od dosade. U jednom momentu iz njega izbijaju snažne emocije, budi se iz ravnodušnosti, ali sve je to kratkog veka, posle dolazi smirenje i opet osećanje letargije. Merso nema izlaz, a ni sam ne želi da ga potraži. Zna da će biti pogubljen, ali svejedno mu je. U životu i onako ne vidi smisao, društvo ga osuÄ‘uje; Äeka samo dan pogubljenja u kome se nada da će biti mnogo ljudi koji će ga mrzeti, ali koji će doći da ga vide - njega liÄno. TragiÄnost i apsurdnost. Društvo je odvelo jednog njegovog stranca u smrt smatrajući da je u pravu.
|
Just what I was looking for.
Sve lepo usminkano, a deca gladna. Ag...
8...
meni treba notni zapis ove pjesme &n...
ok je jos viceva treba