NOVI SAD   Click for Novi Sad, Serbia Forecast
PANS
PANSWEB.COM
 









  Početna arrow ZANIMLJIVOSTI arrow TEKSTOVI arrow Aloe vera: Kroz vekove /flora-medicina/
Aloe vera: Kroz vekove /flora-medicina/ Štampaj E-mail
Vrednovanje korisnika: / 0
LošeNajbolje 
Poslao/la: / Sent by Aurora   
Tuesday, 02 December 2008

Aloe vera: Kroz vekove


Aloja Vera je prava medicinska riznica o čijim su se lekovitim moćima prenosila iskustva vekovima, s kolena na koleno. Ova čudotvorna biljka se spominje još u Starom zavetu 6000 godina pre Hrista. Recepture sa alojom pronaÄ‘ene su i na mesopotamskim glinenim tablicama 2200. godina p.n.e. koje su naÄ‘ene u gradu Nipuru. Pisani opis lekovitih svojstva Aloe Vere je pronaÄ‘en u starom Egiptu izmeÄ‘u kolena jedne mumije na papirusu iz 1550. godine pre n.e. Ova biljka je preneta u Aziju 400. godina p.n.e.
Grčki lekar Celsius je aloju uveo u zapadnu medicinu 50. godina p.n.e. Zapisi koji potiču iz ovih vremena spominju aloju kao svestranu "čudesnu biljku". Kao kraljevsku i svetu biljku poštovali su je i sa velikim uspehom koristili faraoni, Indijanci, Kinezi, Japanci, ajurveda lekari, kao i mnogi drugi narodi i plemena, zatim Indira Gandi, Napoleon, Aleksandar Veliki, Kristofer Kolumbo, Hipokrat i druge poznate ličnosti u istoriji.
Prvi detaljan opis ove biljke dao je čuveni Dioscordies u periodu od 41. do 68. godine naše ere. Tada je pisao o ovoj biljci da donosi miran san, da čisti stomak, da leči opekotine, genitalne upale, sluzokožu, da je dobra za lečenje šuge, hemoroida, modrica, da zaustavlja opadanje kose, bolove u usnoj duplji, kao i krvarenje kod rana, da leči anginu, bolesti oka i usne duplje.
Plinije Stariji (od 23-79 godine n.e.), rimski doktor, potvrdio je Dioskoridesove zaključke i utvrdio da aloja leči rane od lepre. Aloja kasnije oko 200. godine n.e. postaje vrlo značajna u medicini Starog Rima. Koristili su je doktori kao što su Galen, Antzllus, Aretaces, kao i mnogi drugi zapadnoevropski doktori.
Prema dostupnim podacima, aloja počinje da se korisiti u Kini negde izmeeđu 700. i 800. godina n.e. naročito za lečenje oboljenja kože, upale sinusa, groznice i grčeva kod dece.
Oko 900. godine n.e. arapski filozof, inženjer i doktor Al-Kindi tvrdi da je aloja vrlo efikasna u lečenju inflamatornih tegoba, čira na oku, melanholije i drugih medicinskih problema, kao i da se u Iranu koristila kao purgativ, a u Egiptu za čišÄ‡enje digestivnog trakta i za detoksikaciju celog organizma.
IzmeÄ‘u 10. i 13. veka biljka Aloje je opšte prihvaćeno sredstvo za lečenje širom Evrope.
Od 13. do 15. veka Aloe Vera ulazi u Englesku medicinu i koristi se kao purgativ, za lečenje spoljnih rana i bolesti. Španski konkvistadori i misionari donose aloju u Novi svet u 15. i 16. veku. SaÄ‘ena je oko katoličkih misija, a misionari i domoroci su je široko primenjivali kao univerzalno sredstvo za lečenje, na Karipskim ostrvima, u Centralnoj i Južnoj Americi.
Godine 1720. naučnik carl Von Linne po prvi put je upotrebio naziv Aloe Vera za ovu biljku, koja je danas poznata kao Aloe Barbadensis Miller (po botaničaru Moleru). Do 19. veka je objavljeno na stotine radova gde doktori i laici širom sveta opisuju mnogobrojna lekovita svojstva Aloe Vere. U Americi je 1820. godine zvanično prihvaćena kao purgativ i kao sredstvo za zaštitu kože.
Na Floridi je 1912. godine osnovana prva komercijalna plantaža Aloe Vere. Aloja se koristi za lečenje rana izazvanih radijacijom, kao i za lečenje čireva na koži, opekotina, dermatitisa i drugih povreda i bolesti kože.
•    Hipokrat je pisao o ovoj biljci kako leči tumor, stimuliše rast kose, leči dizenteriju i pomaže kod stomačnih tegoba.
•    Parcelsus: Zlatne kapi iz aloje leče trovanje krvi i opekotine.
•    Avicenna: Aloja je sredstvo za lečenje rana, protivotrov, eliksir života.
•    Glavni hirurg Napoleona je ovom biljkom lečio povrede ranjenicima.
•    Iz antičkih vremena na vazama Egipta se dobro vide crteži koji prikazuju aloju.
•    Faraoni su verovali u moć ove biljke kao eliksira za dug život.
•    Kleopatra je bila veoma zahvalna ovoj biljci, jer je njena lepota i neodoljivo zračenje poticalo od Aloe gela. Oko piramida i duž puteva je saÄ‘ena ova biljka.
•    U Novom zavetu (JevanÄ‘elje po Jovanu, glava 19. stih 39 i 40) piše da su telo Isusa Hrista namazali balzamom od aloje i mirte (oko 100 litara).
•    Atharva-veda i Ajurveda lekari su ovu biljku najviše držali u tajnosti.
•    Kod Indijanaca aloja spada meÄ‘u 16 najcenjenijih biljaka. Jivari su ovu biljku nazivali "nebeski lek".
•    Maja devojke su mazale lice sokom od aloje.
•    Za kineskog cara trnje ove biljke je predstavljalo "nokte Božijeg carstva". Kineski lekari su trnje koristili za akupunkturu.
•    Japanci su ovu biljku nazivali "kraljevskom biljkom". Samuraji su mazali telo alojom pre početka svakog obračuna, da bi bili neranjivi.
•    Kod Grka, biljka aloje simbolizuje lepotu, strpljenje, sreću i zdravlje.
•    Aleksandar Veliki je 330. godina pre Hrista u Palestini zadobio po život opasnu ranu od strele, koja se zagnojila. Jedan pop je sa biljkom aloje izlečio ranu vrlo brzo. Iz tog razloga su kasnije Aristotel i Aleksandar Veliki odlučili da osvoje ostrvo Sokotra "u Indijskom okeanu" gde je ova biljka vajviše uspevala.
•    Cristofer Columbo: postoje četiri biljke koje su u životu neophodne čoveku: pšenica, grožđe, maslina i aloja. Prva hrani, druga usrećuje srce, treća uspostavlja harmoniju a četvrta leči. Nikad nije kretao na put bez Aloe Vere.
•    Francois-Vinsent Raspali (francuski hemičar, Carpentras 1794-1878): već 20 godina lečim svoje pacijente Aloe Verom i mogu da konstatujem da su mnoge bolesti nestale pred mojim očima. U pismu je napisao: Voleli bi ste da živite dugo kao Noe? Koristite Aloe.
•    Mahathama Gandhi (Pismo Rolandu Romainu-u): Pitaš me o tajni te snage koja me je držala za vreme dugotrajnih postova? Moja snažna vera u Boga, jednostavan život, i biljka Aloe koju sam upoznao krajem XIX veka kad sam bio u Africi.
•    Današnja kineska medicina koristi Aloe gel za lečenje arterioskleroze.
•    1969. godine, astronauti koji su sleteli na Mesec, nosili su sa sobom u svemirskom brodu i kremu od Aloe.
Prvi rad savremene medicine o aloji objavio je u Americi Dr C.E.Collins 1934. godine. On opisuje primenu ove biljke, tj. njenog lista, u lečenju radijacijskog dermatitisa na čelu jedne tridesetjednogodišnje žene. Aloja je izlečila dermatitis za otprilike 3 meseca, koži je vratila normalan izgled i boju, bez tragova ožiljaka. Collins i njegov sin su aloju primenili na 50 pacijenata koji su imali rane prouzrokovane radijacijom, opekotine čireve i dermatitis. Svi pacijenti su uspešno izlečeni.
Od 1936. do 1939. godine u iste svrhe aloju koriste Dr Carrol S. Wright (Philadelphia), Dr Adolf B Loveman (Louisville), Dr Archie Fine (Cincinati), Dr Samuel Brown (Cincinati) i Dr Frederic B Mandeville (Richmond). Svi daju nalaze da aloja leči opekotine od radijacije, čireve i dermatitis.
•    IzmeÄ‘u 1940. i 1941. godine T. Rowe, B. K. Loveli i Lozd M. Parks su zaključili da aloja leči opekotine mnogo brže od bilo kog poznatog leka. Ispitivanjem ovog leka otkrili su manozu u testiranim uzorcima.
•    Doktor V. P. Filatov iz Rusije je 1945. godine otkrio da je aloja izuzetno efikasna u lečenju kožnih bolesti koje izazivaju paraziti, kao i kod raznih vrsta plućnih oboljenja.
•    R.Y.Gottschall je 1957. godine, N.Nordinov i B.Rostotskz iz Rusije su utvrdili da aloja štiti kožu od radijacijskih opekotina, značajno poboljšava teksturu kože, eliminiše sušenje kože, svrab, ekcem, psorijazu, neurodermatitis i druga oboljenja kože, uključujući i rak kože.
•    U isto vreme su S.Levenson i K.Somovva iz Rusije koristili aloju za lečenje paradentoze i periodontalnih oboljenja. Kod 150 pacijenata je ubrizgan ekstrakt aloje u ležište svakog obolelog zuba. U potpunosti je došlo do izlečenja kod većine, ako ne i kod svih pacijenata. Ispitivanje utvrÄ‘uje da je aloja biostimulator.
•    Food i Drug Administration (FDA) je 1959. godine zvanično potvrdila da krema od aloje regeneriše ćelije kože, uklanja ožiljke i pomaže regeneraciju prirodne boje kože i to bez toksičnog dejstva.
•    Julian J. Blitz, James W. Smith i Jack R. Gerard su 1963. godine koristili aloju u lečenju 18 pacijenata obolelih od čira na želucu. Svi pacijenti su pre bili lečeni dugotrajnom konvencijalonom terapijom, sa malim ili nikakvim rezultatima. Svakom pacijentu je davana svakodnevno Aloe Vera emulzija oralno. Nalazi govore da je 17 od 18 pacijenata u potpunosti izlečeno od ove bolesti. Osamnaesti pacijent je napustio lečenje posle primljene prve doze aloje.
•    Dr Eugen Zimmerman je 1969. godine prikazao obimnu studiju o primeni Aloe Vere u stomatologiji i njenoj sposobnosti da ubija ili kontroliše različite mikroorganizme uključujući: Staphylococcus Aureus, Streptococcus Virdaus, Candidda Albincas, Corynebacterium Xerosis... Istraživanje zaključuje da Aloe Vera ima snažno anti'inflamatorno dejstvo i da uništava širok spektar mikroorganizama.
•    Godine 1973. u Kairu u Egiptu, doktori M. El Zawahry, M. Rashad Hegazy i M. Helal, koriste aloju za uspešno i izrazito efikasno lečenje sledećih kožnih bolesti: seborrhea, acne, alopecia i opadanje kose.
•    Dr G. R. Waller sa Univerziteta države Oklahoma (US) objavljuje 1978. godine da Aloe sadrži širok spektar slobodnoh amino kiselina, polisaharida i total saharida, sterola (uglavnom B-sitosterol), kao i lupeol. B-sitosterol ima snažno antiinflamatorno dejstvo, kao i protiv holesterola. Lupeol ima snažno analgetsko i antibakterijsko dejstvo.
•    Godine 1980. Dr Bill Wolfe dokazuje da Aloe Vera brzo oslobaÄ‘a od bola, potištenosti, razdražljivosti, nadutosti i da je vrlo efikasna u lečenju herpesa.
•    Iste godine John Heggars iz ÄŒikago Burn Center pokazuje sposobnost Aloe Vere da leči opekotine trećeg stepena i promrzline šest puta brže od priznatog savremenog medicinskog lečenja. Istraživanje pokazuje da su efekti izlečenja postignuti zahvaljujući steroidima i salicilnoj kiselini. Aloe Vera takoÄ‘e uklanja ožiljke, vraća normalnu boju kože, omogućava ponovni rast kose na spaljenoj površini. TakoÄ‘e se kaže da aloja ima mnogo jače dejstvo u sprečavanju ili kontrolisanju infekcija od Silver Sulfadiazina.
•    Godine 1985. Dr Bill Mc Anally izdvojio je polisaharid Carrysin, koji sadrži molekulu Acemannan koja je antiviralnog dejstva. Carrysin povećava imunitet, a proteinski omotač virusa SIDE trajno uništava, pa tako ne može da napadne T4 ćelije (1987. "Clinikal Research"). FDA je dozvolio Carrington labaratoriju da u tu svrhu može ispitati dejstvo aloje na ljudima.
•    1989. godine ispitivanja iz Okinave (Japan), potvrÄ‘uju da aloja sadrži najmanje tri antitumorna sastojka - emodin, manoza i lecitin, kao i da kontroliše razvoj karcinoma pluća, da daje pozitivne rezultate u lečenju leukemije i sarkoma i da sprečava razvoj tumora.
•    IASC je potvrdio 1994. godine da većina kozmetičkih preparata koji se deklarišu da sadrže Aloe Veru, ne sadrže više od 2% Aloe Vere. Većina stručnjaka se slaže da je neophodno da kozmetički preparat sadrži najmanje 25 - 40% Aloe Vere, da bi preparat imao u tom smislu željeno dejstvo.
Do danas, mnogi naučnici i doktori ispitivali su dejstvo Aloe Vere, kako eksperimentalno na životinjama, tako i primenom u lečenju ljudi. Rezultati do kojih su došli su zadivljujući i ohrabrujući, budući da ova biljka pomaže i kod najtežih, često neizlečivih bolesti.
 
 
Komentari
Dodaj Novi Pretraga RSS
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Naslov:
UBBCode:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img] 
 
 
:D:):(:0:shock::confused:8):lol::x:P:oops::cry::evil::twisted::roll::wink:
:!::?::idea::arrow:
 
Morate navesti anti-spam kod koji stoji na slici.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
< Prethodno / Previous   Sledeće / Next >


CONTENT

If the shoe fits, wear it.
 

TRANSLATE
EnglishFrenchGermanItalianPortugueseRussianSpanish

SAJTOVI OÄŒLAÅ IVAÄŒA









.
 
Učimo na greškama.
 
poslovni adresar - PANS - poslovni oglasnik