Krivotvorenje novca kao osnov privatnog bankarstva
Sigurno ste imali prilike da u medijima Äujete izraz „bankarski proizvod“, ali niste znali šta to znaÄi i verovatno ste se pitali kako to banka može nešto da proizvodi. Iako na prvi pogled deluje kao jeftin marketinški trik, sa ciljem da stvori iluziju kako banke stvaraju nekakvu novu vrednost (nema veze što uopšte ne plaćaju PDV kao druge firme), ovaj termin nehotice otkriva pravo stanje stvari. Banke zaista nešto proizvode, a to nešto je novac i to ne bilo koji, već tzv. žiralni, knjiški ili bezgotovinski za koji većina ljudi ni ne zna da postoji, a kamoli kako nastaje. Svaki kredit koji podrazumeva bezgotovinski transfer novca, recimo stambeni kredit, krediti za kola, potrošaÄki krediti ili oni za „podršku“ budžetu, znajte da privatne banke same stvaraju doslovno iz vazduha. Da stvar bude gora, takav privatno emitovan novac trenutno Äini skoro 2/3 likvidne dinarske mase. Bezgotovinski novac banka kreira i prilikom odobravanja gotovinskih (keš) kredita, ukoliko je gotovina koju zajmi prethodno položena na neki tekući ili sliÄan prolazni raÄun, što ću pojasniti malo kasnije.
Novac koji banke same stvaraju „potezom pera“ ili u moderno doba tipkanjem po tastaturi, je specifiÄan po tome što nije fiziÄki prenosiv i ne možete ga staviti u džep, novÄanik ili koferÄe, jer nema supstancu (predstavlja puku evidenciju ili svedoÄanstvo o dugu na bankovnom raÄunu), ali je zato jednako likvidan i tražen kao da se radi o novÄanicama i kovanom novcu, jer ljudi naivno veruju da sredstva koja imaju na tekućem raÄunu predstavljaju drugi naziv za gotovinu (njen ekvivalent ili ogledalo). MeÄ‘utim, ništa nije dalje od istine. U realnosti, gotovina i tekući raÄuni predstavljaju zasebne, razliÄite vrste novca, koje stoje rame uz rame Äineći zajedno M1 agregat – likvidnu novÄanu, tj. dinarsku masu. Ovaj agregat je jedini bitan, ostali imaju samo statistiÄki znaÄaj, ali bankari više od svega vole ovakve trikove i terminološke pometnje da bi mogli neometano nastaviti sa svojim „biznisom“, ostavljajući laike i nesigurne u ubeÄ‘enju kako su bankarstvo i ekonomija nešto mnogo komplikovano.
Da bi kreirale ovu posebnu vrstu (bezgotovinskog) novca, potpuno nepoznatu široj javnosti, komercijalnim bankama nisu potrebne nikakve štamparske prese, već samo pravo na voÄ‘enje tekućih i drugih prolaznih raÄuna pravnim i fiziÄkim licima, Äijom zloupotrebom postižu isti efekat – kreiraju svež, dodatni novac u vidu kredita (duga), koji, da Äitava stvar bude gora, obiÄno završava u rukama krajnjih potrošaÄa. Prolazni raÄuni su oni raÄuni sa kojih se vrše tekuća plaćanja, tj. uplate i isplate u svakodnevnim transakcijama. Upravo su oni kljuÄ za razumevanje Äitave podvale, one koja bankarima omogućava da koristeći svoje diskreciono „pravo“, sami stvaraju novac iz vazduha svaki put kada zajme pare. Za bankare, stvaranje novca i davanje kredita su jedna te ista operacija, što ću detaljno objasniti u nastavku.
Postoje dve osnovne „tehnike“ kojima se banke služe kako bi kreirale (praktiÄno krivotvorile) svež novac. Prva se zove monetizacija aktive. Sama reÄ aktiva ukazuje na neku imovinu ili potraživanje, ali ono što banke tretiraju kao svoju aktivu je puki ugovor o kreditu (vaš dug, tj. potpis da ćete pare vratiti u budućnosti), dok monetizacija oznaÄava ništa drugo do štampanje ili elektronsko emitovanje novca (kredita) iz vazduha. Klijent sav srećan dobije robu, dok pare obiÄno ni ne vidi jer one „legnu“ na raÄun prodavca, a ni na kraj pameti mu nije da je upravo njegov potpis kreirao do tad nepostojeći novac koji se svakodnevno i mimo znanja javnosti pušta u opticaj kroz potrošnju što konstantno generiše inflaciju.
Ono što banke rade je suštinski identiÄno štampanju novca od strane Centralne banke, samo što umesto državnih obveznica koje tada potpisuje Vlada (kao svedoÄanstvo o dugu), komercijalne banke kao „pokriće“ uzimaju ugovor o kreditu zakljuÄen izmeÄ‘u nje i klijenta i što centralna banka može emitovati novÄanice i kovani novac, dok obiÄne banke stvaraju iskljuÄivo bezgotovinski novac na tekućim i drugim prolaznim raÄunima. U oba sluÄaja ceh ove gigantske prevare plaćaju privreda i stanovništvo. U sluÄaju kada državu zadužuje korumpirana Vlada kao agent bankara, raÄun se ispostavi i utera kroz poreze. Kada kredite uzimaju direktno fiziÄka i pravna lica, reket se ubira kroz kamate na privatno emitovan, krivotvoren novac.
Drugi naÄin je tzv. multiplikacija depozita koja se Äesto poistovećuje sa frakcionim bankarstvom. MeÄ‘utim, frakciono bankarstvo kao termin jednostavno znaÄi da je privatnim bankama dopušteno da same stvaraju bezgotovinski novac i da su u obavezi da drže izvesnu minimalnu rezervu u vidu novÄanica i kovanog novca u odnosu na onaj koji same kreiraju, tj. krivotvore na bankovnim raÄunima. Ovo je bitno, jer javnost i poslediÄno klijenti banke misle da su to jedine vrste novca u opticaju, te kada doÄ‘u na šalter logiÄno oÄekuju da budu isplaćeni ovakvim opipljivim novcem – kešom. Po uzoru na ono što su nekada radili zlatari krivotvoreći banknote, današnje banke iskustveno znaju koliko novÄanica i kovanog novca moraju imati u rezervi da bi pred klijentima održale iluziju o likvidnosti. Ovo varira od zemlje do zemlje, zavisno od toga koliko se u jednom društvu koristi gotovina. Ako omanu u proceni, onda se meÄ‘usobno ispomažu, pa jedna drugoj zajme gotovinu, što ne biste oÄekivali od onih koji su (kobajage) konkurenti. Ako ni to nije dovoljno, u pomoć može da im priskoÄi Centralna banka kao neka vrsta „poslednjeg utoÄišta“, jer samo ona ima mogućnost da štampa keš novac.
Kako u praksi funkcioniše ova „multiplikacija depozita“? Bilo kakva gotovinska uplata na vaš tekući raÄun ima za rezultat da banka sada poseduje fiziÄku gotovinu, plus u isto vreme se stanje na raÄunu povećalo za recimo 1000 dinara kolika je bila uplata. E sad, iako te pare nisu oroÄene, banka uzima sebi za pravo da ih zajmi nekom drugom klijentu, ali pritom „zaboravi“ da izbriše stanje na vašem tekućem raÄunu. Ne samo što je otuÄ‘ila pare koje nije smela, ona u isto vreme radi nešto mnogo gore, efektivno kreira dupli ili dodatni novac zavisno od visine rezerve koju primenjuje. Da bi prikrila jedno kriminalno delo i prevaru, ona poseže za drugim. Ako je rezerva npr. 10%, banka zajmi 900 dinara u kešu, plus ostavlja nepromenjeno, tj. lažno stanje na tekućem raÄunu za koji je ta gotovina inicijalno bila vezana. ZnaÄi, Äim takne takvu gotovinu (bez obzira na iznos), banka automatski krivotvori i stvara žiralni novac, što proizilazi iz same prirode tekućih i drugih prolaznih raÄuna.
Kod oroÄenih raÄuna gde su sredstva imobilisana, takoreći umrtvljena i van opticaja, tako nešto nije moguće, pa ni ovi raÄuni nisu toliko interesantni bankarima, jer ne dozvoljavaju takve vrste zloupotreba. Dakle, kao i u sluÄaju monetizacije aktive i ovde banka kreira svež bezgotovinski novac „iz niÄega“, s tom razlikom što sada pretvara gotovinsku uplatu svog klijenta u bezgotovinska sredstva plaćanja, tako što njegov keš zajmi nekom drugom klijentu, a stanje na tekućem raÄunu ostavlja nepromenjenim. Kada takva gotovina posle uÄ‘e u opticaj i promeni ko zna koliko ruku, pa opet završi u toj ili nekoj drugoj banci, ceo postupak se ponavlja, a novÄana masa u opticaju raste. Za banku je samo bitno da ima dovoljno keša da isplati tekuće klijente, tj. one koji trenutno imaju potrebu za gotovinom, što banke iskustveno znaju, tj. procenjuju. Sve druge klijente, kada bi istovremeno nagrnuli na šaltere zahtevajući keš novac, banka ne bi mogla isplatiti sve i da hoće. Ali to se krije od javnosti, te se zato i kaže da se bankarski sistem bazira „na poverenju“.
Pošto se sa njih vrše bezgotovinska plaćanja, bankarski tekući raÄuni se u praksi ponašaju isto kao i opipljivi novac, tj. keš. Nikakve razlike sa aspekta likvidnosti tu nema. I jedno i drugo predstavlja medijum razmene, nešto oko Äega se svi drugi „kolju“ i bore da bi razmenili svoju robu i usluge, dok bankari za to vreme krivotvore pare i sve mirno posmatraju, gledajući kako se reka novca u vidu kamate sliva svakog Äasa. Ili ako se ne sliva, jer su ti isti bankari sve živo zadužili, pa zatim obustavili ili pooštrili uslove kreditiranja namerno izazivajući nelikvidnost u društvu, onda banka ima pravo da vam zapleni imovinu. Pošteno, jel da? Na sajtu tzv. Narodne banke koja je narodna samo u nazivu, u odeljku novÄani agregati, možete videti da ovakav knjiški ili bankarski novac Äini glavninu likvidne dinarske mase (M1 novÄani agregat). Da bi malo zamazali oÄi neupućenoj javnosti, bankari koriste izraz transferabilni depoziti, što je samo drugi naziv za prolazne raÄune (bezgotovinski novac) koji se svakodnevno i protivno svim zakonima iz ove oblasti, emituje u vidu kredita stvorenih iz niÄega.
InaÄe, postoji Äitav niz termina koji bankari koriste kao paravan za svoje tajne i kriminalne aktivnosti. Kreiranje „depozita“ je jedan od njih. Depozit se ne kreira, tako nešto reći je protivreÄnost. Depozit može samo da se položi u banku od strane njenih klijenata. Ono što banka kreira je bezgotovinski novac na naÄin kako je u tekstu opisano i koji se koristi kao svojevrsno oružje za porobljavanje bilo kog društva koje to dozvoli. Obzirom na koliÄinu nesvesti, „zdravo za gotovo“ pristupa, ogromne korupcije u medijima i obrazovnom sistemu, nije ni Äudo što tako nešto prolazi već decenijama, a ponegde i vekovima. Metod je toliko efikasan i izrabljivaÄki, da nijedna okupaciona vojska ne može ni da mu „primiriše“. Nadajmo se da će upotreba interneta i širenje informacija promeniti ovakvo stanje i osvestiti ljude.
Ako nekom još uvek nije jasno šta se dešava u zemlji Srbiji (a bogami i šire), zamislite da u vašoj kući ili stanu imate skrivenu štampariju novca i da takve krivotvorene pare zajmite uz kamatu drugim ljudima ili preduzećima koji ni ne slute odakle vam novac. Današnje privatne banke rade upravo to, samo što se sve odvija preko bankovnih raÄuna koji predstavljaju zasebnu vrstu (bezgotovinskog) novca iliti sredstva razmene. Ne treba biti posebno pametan pa shvatiti koliku moć, kontrolu nad privrednim tokovima i materijalnu korist to donosi njihovim vlasnicima, a koliko sve druge stavlja u podreÄ‘en, gotovo robovski položaj. Emitovanje novca je nekada bila carska privilegija, jer je to bio (i ostao) dokaz vrhovne moći i suvereniteta. Dok nam danas bestidno podmeću priÄu o demokratiji, ta moć se nalazi u rukama stranih privatnih bankara koji se polomiše od brige za boljitak jedne Srbije, GrÄke, MaÄ‘arske, Litvanije, Španije, Islanda… lista je predugaÄka. Današnji novÄani sistem je kao protoÄni bojler u koji se na jednom kraju sipaju krediti kreirani iz vazduha, dok na drugom oni nestaju iz opticaja (poništavaju se) svakom otplatom rate, a šapu na ventilu drže privatni bankari kojima plaćamo kamate i indirektno poreze. Kada sve živo zaduže, onda zavrnu slavinu optužujući privredu koja puca pod teretom dugova da je problem u njoj, dok na sve strane plene imovinu i otpuštaju radnike. Vlastima i raznim “ekspertima” sa TV ekrana ne pada na pamet da o ovome govore, jer su na ovaj ili onaj naÄin namireni. Od takvih ne treba oÄekivati da progovore i uÄine nešto za opšte dobro i spas ove zemlje. Zato, uzmite se u pamet i dodatno istražite ako vam nešto nije jasno. Razgovarajte sa prijateljima i poznanicima i širite informacije. Ne strahujte da niste dovoljno struÄni da govorite o ovome, jer to je samo paravan iza koga se kriju vlast i samozvani struÄnjaci koji su nam uništili ekonomiju i predali zemlju u ruke privatnim “bankarima” i zelenašima.
Šta je rešenje za izlazak iz ovakve situacije jednom za svagda? Srbiji je preko potrebna monetarna reforma i uspostavljanje javne kontrole nad emisijom novca. Ovaj proces je danas pod apsolutnom kontrolom stranih privatnih banaka, onih Äije filijale možete videti na svakom ćošku i koje u stvarnosti rukovode i centralnom bankom. Guverner je tu samo marioneta, Äovek zadužen da glumi pred kamerama i sprovodi tuÄ‘e naloge. Monetarna reforma podrazumeva da se emitovanje svežeg novca i kredita vrati u okrilje države, tj. izabrane Vlade i Parlamenta što bi trebalo da bude njena najvažnija odgovornost i obaveza, jer država koja ne emituje sopstveni novac nije država već kolonija koja srlja u propast i dužniÄko ropstvo. TehniÄki deo posla bi obavljale državne razvojne banke u saradnji sa Narodnom bankom ili Upravom za Trezor i za to bi direktno odgovarali Vladi. Sve to uz vrlo blage kamate kao vid obezbeÄ‘enja i podsticaja da se pare upotrebe u produktivne svrhe što će dinarima dati pokriće i oÄuvati kupovnu moć. Najbitnije je da se ovako generisani prihodi po osnovu kamata poÄnu slivati u državni budžet umesto u džepove stranih privatnih “bankara”, Äime zatvaramo krug i kreiramo jedan stabilan izvor za finansiranje javne potrošnje. Na ovaj naÄin novac se vraća u promet (što danas nije sluÄaj) i to širokom krugu korisnika neopterećen bilo kakvim kamatama i dugovanjima što povećava kupovnu moć stanovništva i blagotvorno deluje na domaću privredu. Nelikvidnost postaje prošlost, kao i aktuelni "krediti za likvidnost" koji su sami po sebi teška nebuloza i nusprodukt uzurpiranog monetarnog sistema. Plus toga, ovlašÄ‡ene banke bi emitovale nekreditni (debt-free) novac za podršku državnim preduzećima i projektima od javnog znaÄaja kao npr: putevi, mostovi, škole, bolnice, vodovod, kanalizacija, odlaganje i reciklaža otpada, hidroelektrane, alternativni izvori energije, rudarski baseni i ugljenokopi, sistemi za navodnjavanje i sl. Uporedo sa tim, uvodi se 100% obavezna rezerva na depozite po viÄ‘enju (prolazne raÄune), što stavlja taÄku na praksu krivotvorenja novca. Privatne banke bi tada poÄele da rade ono što ljudi naivno veruju da sada rade – zajme postojeći novac, tj. štednju. Konkretno, za prikupljenu štednju banke bi izdavale certifikate o depozitu razliÄite roÄnosti i u skladu sa tim odobravale kredite. Sve mimo toga bi znaÄilo trajno oduzimanje dozvole za rad i povlaÄenje kriviÄne odgovornosti. Najbolje od svega jeste što je ovakav sistem veoma lak za kontrolisanje, jer postoje jasni pokazatelji da li stvari teku u pravom smeru. U njemu je inflacija kao sistemska pojava nemoguća i tu nema vrdanja od strane Vlade i monetarnih vlasti. Zaposlenost brzo raste do nivoa pune uposlenosti privrede u roku od najviše par godina, s tim da prvi efekti moraju biti jasno vidljivi u toku nekoliko meseci. Troškovi života drastiÄno opadaju praćeni smanjenjem ili potpunim ukidanjem poreza, standard raste munjevito. U društvu vlada blagostanje primereno znanju, inovacijama i prirodnim resursima kojima je Srbija prebogata. Nikad više robovi uzurpatorima i parazitima koji društvu zajme njegov sopstveni novac ili ga još gore ne zajme, Äime parališu privredu koja propada i davi se u nelikvidnosti i dugovima, ni kriva ni dužna. ÄŒitava mudrost oko novca i monetarnih finansija se može sažeti u 3 osnovna principa i to bi svako trebao nauÄiti kao tablicu množenja, jer onda niko neće moći da vam prodaje maglu:
1. Novac je apstraktno javno dobro, stvar dogovora i zakona. Što manje supstance ima u sebi, tim je više novac. Zato je papirni odliÄan, a žiralni ili bezgotovinski još bolji. Sam po sebi novac nije vrednost ni bogatstvo, već samo služi da olakša razmenu robe i usluga, tj. pravih vrednosti koje se proizvode u jednom društvu, što bi inaÄe moralo da se radi prostom trampom.
2. Novac sme da kreira i emituje iskljuÄivo država, tj. ovlašÄ‡ena javna ustanova i državne banke Äija dobit ide u budžet, a ne privatnici kao što je danas sluÄaj, jer onda imamo na delu kriminal i prevaru epskih proporcija sa katastrofalnim posledicama po društvo i ekonomiju.
3. I najzad, pare se emituju u produktivne svrhe, što Äuva kupovnu moć dinara i ujedno podmazuje privredni mehanizam i celokupnu razmenu na dobrobit celog društva. Pokriće za novac su roba i usluge koji se proizvode u jednoj zemlji. Ukoliko ne bi bilo robe i usluga namenjenih razmeni, novac bi bio potpuno bezvredan, bio on od papira, zlata ili u vidu brojki na tekućem raÄunu.
Na kraju ću vam navesti nekoliko pouÄnih i efektnih izjava poznatih državnika, industrijalaca, ali i samih bankara:
"Moderno bankarstvo pravi novac iz niÄega. Proces je možda najveća majstorija ikad napravljena ljudskom rukom. Bankarstvo je zaÄeto u zloÄinu i roÄ‘eno u grehu. Bankari su vlasnici sveta. Ako im oduzmete svet, a ostavite im moć da emituju novac, zaÄas posla napraviće dovoljno para da otkupe svet nazad... Ali ako im oduzmete moć da kreiraju novac, sva velika bogatstva, kao moja će nestati, i treba da nestanu. Zbog ovog svet bi bio mnogo srećniji i lepši za život. Ako želite da ostanete robovi bankara i da plaćate ceh robovanju, ostavite im da emituju novac" - Sir Josiah Stamp, bivši guverner Bank of England
"ObiÄnim graÄ‘anima se ne bi svidelo da znaju da banke mogu i stvarati novac. Oni koji kontrolišu kreditnu politiku nacije kontrolišu i Vladu, te tako drže sudbinu naroda u svojim rukama." - Reginald McKenna, predsednik Midlands Bank of England
"NajÄešÄ‡i i najtipiÄniji sluÄaj kreiranja novca je kada banka odobrava kredit nekom od svojih komintenata." – Vojin Bjelica, bankar i profesor na ekonomskom fakultetu
"Takav je zapravo naš novÄani sistem. Da nema dugova u novÄanom sistemu, ne bi bilo ni novca" - Marriner S. Eccles, predsedavajući sistema federalnih rezervi
"Dobro je da ljudi ne razumeju naš bankarski i monetarni sistem, jer u suprotnom, verujem da bi izbila revolucija pre sutra ujutro" - Henry Ford
"Svrha postojanja novca je da omogući i olakša razmenu robe i usluga. Jedina vrednost novca leži u vrednosti robe koju nam on omogućava da razmenimo za neku drugu robu. Ukoliko ne bi bilo robe namenjene razmeni, novac bi bio potpuno bezvredan. Vreća zlata na nekom pustom ostrvu ne vredi ništa više nego sama vreća u koju je zlato smešteno. Dopustiti da emitovanje i ponuda novca regulišu proizvodnju i potrošnju robe, je isto kao kad bi dozvolili da korpe za voće regulišu ponudu voća, ili kad bi recimo nedovoljna ponuda autobuskih karata izazvala štrajk vozaÄa autobusa. Ali ipak, aktuelni poredak u našim životima je voÄ‘en i kontrolisan upravo tako da oni koji upravljaju emisijom novca odreÄ‘uju proizvodnju i potrošnju voća ili bilo koje druge robe i usluga. Kada bi ekonomistima sa neke druge planete ili malom detetu proseÄne inteligencije objasnili trenutnu poziciju u kojoj se ÄoveÄanstvo nalazi, oni bi se valjali od smeha takvoj gluposti. (Economic Turbulation - Vincent C. Vickers, takođе nekadašnji guverner Bank of England)
"IzuÄavanje novca, više nego sve druge oblasti u ekonomiji, koristi kompleksnost ne da otkrije istinu, već da je zamaskira ili izbegne. " - ekonomista John Kenneth Galbraith
"Proces u kome banke kreiraju novac je toliko jednostavan, da um to odbija da prihvati." - isti autor
"Ako ameriÄki narod ikad dozvoli da im privatne banke kontrolišu izdavanje njihove valute, prvo preko inflacije, onda preko deflacije, banke i korporacije će narasti oko njih, tako da će ljudima oduzeti svu imovinu, dok im se deca ne probude kao beskućnici na kontinentu koji su njihovi oÄevi osvojili" - Thomas Jefferson.
"Dozvolite mi da izdajem i kontrolišem novac neke nacije i neće me brinuti ko pravi njihove zakone" - Mayer Amschel Rothschild
"Kad bi se vratili svi bankarski krediti, niko ne bi imao depozit niti bi bilo i jednog dolara u opticaju. Ovo je zapanjujuća pomisao. Mi totalno zavisimo od komercijalnih banaka. Neko mora da pozajmi sve dolare koji su u opticaju, keš ili kredit. Ako banke naprave dosta sintetiÄkog novca mi cvetamo, ako ne, mi gladujemo. Mi smo apsolutno zavisni od stalnog dotoka novog novca. Kad neko shvati celu suštinu slike, tragiÄna apsurdnost naše beznadežne pozicije je prosto neverovatna, ali je tu." - Robert Hemphill, Kredit Menadžer, Federalne Rezerve SAD
“Ko god da kontroliše obim novca je apsolutni gospodar celokupne industrije i trgovine. Kad shvatiš da se ceo sistem vrlo lako kontroliše od strane par ljudi na vrhu, neće trebati niko da ti kaže kako nastaje inflacija ili depresija" - James Garfield, ubijeni predsednik SAD
"Dok se kontrola izdavanja novca i kredita ne vrati Vladi kao njena najpreÄa i sveta odgovornost, sve priÄe o suverenitetu Parlamenta i demokratiji su uzaludne i beskorisne. Kad jednom nacija preuzme kontrolu nad kreditima, onda nije bitno ko piše zakone te nacije. Kad lihvarstvo preuzme kontrolu, svaka nacija će biti uništena" - William Lyon Mackenzie, bivši kanadski premijer.
"Većina Amerikanaca nema predstave o operacijama meÄ‘unarodnih bankara. RaÄuni Saveznih rezervi nikad nisu bili pregledani. Oni operišu izvan kontrole Kongresa i manipulišu ameriÄkim kreditima" - Senator Barry Goldwater
"Da bi proizveli visoke cene, sve što Savezne Rezerve treba da urade je da smanje eskontnu stopu. Ovo dovodi do ekspanzije kredita i tržišta, i onda kad se ljudi naviknu na ovakve uslove u sred zapoÄetih poslova se proizvoljno povećaju kamate. Oni isto tako mogu da tržišno klatno pomeraju nežno – malim promenama eskontnih kamata, ili pak mogu da vrše veće promene povećanjem kamate. U oba sluÄaja oni poseduju informacije o stanju finansija unapred. Sistem je u privatnim rukama, voÄ‘en radi ostvarivanja najvećeg mogućeg profita uz pomoć tuÄ‘ih para. Oni znaju unapred kad da prave paniku radi svoje koristi. Znaju kad će panika i da stane. Inflacija i deflacija jednako dobro radi za njih." - Kongresmen Lindbergh
"Finansijski moćnici u kapitalizmu imaju dalekosežni cilj, ništa drugo nego kreiranje sistema koji će biti u privatnim rukama, koji će moći da kontroliše pojedinaÄno svaku zemlju kao i ukupnu globalnu ekonomiju." - Dr. Carroll Quigley, prof. Georgetown Univerziteta
"Prvog septembra 1894. nećemo obnoviti naše pozajmice ni pod kakvim uslovima. Tad ćemo zahtevati naše pare. Uskratićemo prava korišÄ‡enja i postaćemo vlasnici hipoteka. Možemo uzeti 2/3 farmi zapadno od Misisipija, takoÄ‘e na hiljade istoÄno od reke i to po našim cenama. Farmeri će postati sustanari kao u Engleskoj" - Asocijacije AmeriÄkih Bankara
"Ovi meÄ‘unarodni bankari i Rockefellerov Standard Oil kontrolišu veći deo štampe i Äine sve da pokore ili oteraju zvaniÄnike vlasti koji odbijaju naredbe moćnih podmićenih klika koji Äine nevidljivu Vladu." - Teodor Ruzvelt (Theodore Roosevelt)
"Ovo nije bila sluÄajnost. Ovo je bio brižljivo smišljen dogaÄ‘aj. MeÄ‘unarodni bankari su tražili naÄin da nas dovedu u poziciju oÄajanja kako bi se onda oni pojavili kao gospodari svih nas" - Louis McFadden, predsednik Komiteta za Bankarstvo i Monetarnu Politiku, 1929 godina
Korisna literatura i linkovi: 1) „Modern Money Mechanics“ u izdanju ameriÄkih Federalnih rezervi, strana 3, podnaslov „Who Creates Money?” gde privatni bankari sasvim otvoreno i drsko priznaju ne samo kako krivotvore novac, već i odakle ta praksa potiÄe. http://www.bibliotecapleyades.net/archivos_pdf/money_mechanics.pdf 2) „Novac i bankarstvo“, prof. dr. Jovo Jednak, strana 40-42, gde dotiÄni „objašnjava“ kako banke same stvaraju novac koji zajme, bez ikakvog upozorenja da time smeju da se bave samo državne banke Äija dobit odlazi u budžet, a ni pod razno privatnici (banke, firme ili pojedinci svejedno) http://www.vps.ns.ac.rs/nastavnici/Materijal/mat310.ppt 3) Udžbenik „Finansije“ iz 1996. u izdanju Financing Centra, na 2. godini fakulteta u Subotici, glavni i odgovorni urednik prof. dr. Vojin Bjelica, inaÄe i sam bankar, gde se na strani 62, u podnaslovu „Stvaranje i poništavanje novca“ doslovce kaže: „Kreditna aktivnost banaka omogućuje da banka stvara novac na taj naÄin što monetizuje svoju aktivu. NajÄešÄ‡i i najtipiÄniji sluÄaj kreiranja novca je kada banka odobrava kredit nekom od svojih komintenata.“ I još dodaje: „Sa gledišta funkcije kreiranja novca, nije bitno da li se kredit odobrava u knjigama ili u gotovom“. (Ma jeste profesore, samo ste zaboravili jednu “sitnicu” – da to smeju da rade samo državne banke Äija dobit se sliva u budžet, jer u suprotnom, demokratija i sloboda u društvu su samo farsa.) 4) Za poznavaoce engleskog jezika obavezna literatura je “Web of Debt” - http://www.webofdebt.com/ 5) Kao i “The Lost Science of Money”, Stephen A. Zarlenge http://www.monetary.org/lostscienceofmoney.html
|
Just what I was looking for.
Sve lepo usminkano, a deca gladna. Ag...
8...
meni treba notni zapis ove pjesme &n...
ok je jos viceva treba